Crijevne parazitarne infekcije
Parazite koje susrećemo u kliničkim uzorcima našeg podneblja možemo podijeliti na dvije velike grupe.
CRVI - višestanični paraziti i PROTOZOI – jednostanični paraziti
Od parazita ćemo spomenuti one koji su interesantni za našu sredinu; naime, parazitarne infekcije nisu česte u urbanim sredinama, mada ih nikada ne smijemo zanemariti kao uzročnike oboljenja. Nešto su češće u ruralnim sredinama, na što se mora misliti prilikom rekreativnog odlaska u prirodu (odmori vikendom).
CRVI mogu biti obli i plosnati. Najčešći obli crvi su mala dječja glista (Enterobius vermicularis), velika dječja glista (Ascaris lumbricoides), crv vlašnjak (Trichuris trichiura).
Od plosnatih crva moramo spomenuti metilja (Fasciola hepatica) i trakavice – svinjsku (Taenia solium), goveđu (Taenia saginata) i pseću (Echinococcus granulosus).
Najčešći jednostanični paraziti našeg podneblja su Giardia lamblia, Blastocystis hominis te Cryptosporidium parvum. Upravo spomenuti jednostanični paraziti češće izazivaju bolest u bolesnika koji boluju od već neke predisponirajuće bolesti (ti su bolesnici imunokompromitirani), pa se ovi “banalni“ paraziti tada pokažu kao uzročnici infekcije. Kod nas je rijetkost srdoboljna ameba (Entamoeba histolytica), koja izaziva vrlo ozbiljno oboljenje nalik dizenteriji, pa od toga proizlazi i naziv amebna dizenterija.
Nadalje, svakako treba spomenuti i tzv. apatogene amebe koje se mogu zapaziti u našim kliničkim uzorcima – one ne izazivaju oboljenje, ali su pokazatelj higijenskih navika ljudi određene sredine (naime govore o kruženju fekalne materije u populaciji – život u nehigijenskim uvjetima).
Čovjek se zarazi ingestijom (gutanjem) zaraznog oblika parazita. To je tzv. infekcija stečena fekooralnim putem - neoprane ruke na kojima ima primjesa izmeta oboljeloga, ciste ili jaja parazita koje je odrasli parazit odložio u prirodi (na biljkama, povrću, u vodi i sl.) ili konzumiranjem nedovoljno termički obrađene hrane - što znači da hrana nije ključala minimalno 15 minuta.
Klinička slika: spomenuti patogeni paraziti izazivaju različite smetnje, od blagih i jedva primjetnih nespecifičnih proljeva i tegoba u trbuhu (Giardia lamblia, Blastocystis hominis, Cryptosporidium parvum), slabošću, anemijom, gubitkom težine, prisutnošću osjećaja težine u trbuhu (npr. kod infekcije svinjskom ili goveđom trakavicom) a što ovisi i o količini namnoženih parazita u lumenu crijeva, te perianalnim svrbežom (Enterobius vermicularis).
Liječenje je specifično - antiparazitarnim lijekovima.
Prevencija (sprečavanje pojavljivanja ovih infekcija) uključuje prvenstveno higijenske mjere zaštite: pranje ruku je od neobično velikog značenja (nakon upotrebe toaleta, prije jela), potom ispravna termička obrada hrane, a prilikom boravka u prirodi izbjegavanje konzumacije neopranih ili nedovoljno opranih biljaka kao i neklorirane vode.
Dijagnostička obrada je različita; najčešći uzorak za parazitološku analizu crijevnih parazitarnih infekcija je uzorak STOLICE. Postoje i iznimke, što ovisi o tegobama, o radnoj dijagnozi ordinirajućeg liječnika (dijagnoza koja tek navodi na konačnu dijagnozu). Kod dokazivanja enterobijaze, koja je ujedno i najčešći parazitološki crijevni patogen naše sredine – uzorak izbora nije stolica, nego PERIANALNI OTISAK (uzorak selotejpom) – svakako prije uzimanja uzorka kontaktirati mikrobiološki laboratorij radi dobivanja uputa o ispravnom uzimanju.
Ovdje moram naglasiti da kod osnovane sumnje na crijevnu parazitarnu infekciju, potrebno je mikrobiološki pregledati tri uzorka stolice, tj. tri perianalna otiska – uzimanih tijekom 10-ak dana, zato što se paraziti ne izlučuju kontinuirano kao bakterije, nego sporadično (povremeno). I kod planiranja parazitološke analize stolice – preporuča se kontaktirati mikrobiološki laboratorij radi dobivanja detaljnih uputa.
