Spolno prenosive bolesti
Spolno prenosive bolesti pripadaju skupini zaraznih bolesti, a prenose se direktnim kontaktom tijekom spolnog odnosa (vaginalnog, oralnog i analnog).
Rizik za obolijevanje prisutan je u oba spola i u svim dobnim skupinama, iako je najveći među mladima, pogotovo onima koji ranije stupaju u spolne odnose i češće mijenjaju partnere. Također, rizik je najveći prilikom spolnog odnosa bez korištenja kondoma, koji je najsigurnije zaštitno sredstvo, ne samo protiv spolno prenosivih bolesti, nego i kao sredstvo za sprečavanje neželjene trudnoće.
Simptomi spolno prenosivih infekcija često su teško uočljivi, a ponekad se mogu i izostati, pogotovo kod muškaraca. Upravo je to razlog zašto se lako šire, osobe ne znajući da su zaražene infekciju šire svojim spolnim partnerima. Ako se simptomi jave, najčešće su ovi:
- simptomi kod žene : svrbež ili žarenje spolovila, otežano i/ili bolno mokrenje, pojava promijenjenog iscjetka iz rodnice (koji može biti i promijenjenog mirisa), bolnost ili krvarenje tijekom spolnog odnosa
- kod muškaraca : simptomi promjene na koži spolovila, bol i svrbež vrha penisa, otežano i bolno mokrenje, pojava gnojnog iscjetka.
Pojava bilo kojeg od navedenih simptoma indikacija je za posjetu liječniku, pregled, testiranje i eventualno liječenje.
Uzročnici spolno prenosivih bolesti mogu biti:
- bakterije: gonoreja, sifilis, Klamidija trahomatis, Gardnerela vaginalis, ureaplazma, mikoplazma
- virusi: HIV/AIDS, hepatitis B, HPV, HSV
- gljive: kandidijaza
- paraziti: Trichomonas vaginalis, stidne uši, svrab.
Najčešća i najrasprostranjenija spolno prenosiva infekcija je ona uzrokovana klamidijom . U žena uzrokuje upalu rodnice, a kod muškaraca uretritis (upalu mokraćne cijevi), međutim simptomi infekcije najčešće su odsutni (naziva se i 'tiha upala'). Ova infekcija dugoročno može dovesti do neplodnosti u oba spola, zbog čega je važno da se na vrijeme prepozna i liječi.
Infekcije uzrokovane HPV -om (humanim papiloma virusom) također su sve više proširene. Poznato je preko 100 genotipova virusa, a dijele se na: genotipove niskog rizika za razvoj zloćudnih tumora (mogu uzrokovati pojavu vanjskih bradavica/šiljatih kondiloma) i genotipove visokog rizika za razvoj zloćudnih tumora (16, 18, 31, 33, 35, 45, 51, 52), koji se povezuju s nastankom karcinoma vrata maternice. Pojava karcinoma može se spriječiti redovitim ginekološkim pregledom i papa-testom. Smatra se da je oko 60% spolno aktivnih žena zaraženo jednim od tipova virusa, a raširenost HPV-a kod muškaraca je niža.
Mikoplazme i ureaplazme sve su češće dijagnosticirane bakterije. Većina mikoplazmi dio su normalne flore spolnog sustava, a u određenim uvjetima mogu dovesti do infekcije. Kod žena najčešće uzrokuju kliničku sliku bakterijske vaginoze, a kod muškaraca nespecifični uretritis, iako mogu dovesti i do dugoročnih posljedica za plodnost.
Virus herpes simpleksa tip 2 uzročnik je genitalnog herpesa - kožne manifestacije u obliku mjehurića na spolovilu, a praćeno je boli, peckanjem i pojavom iscjetka. Nakon infekcije virus ostaje pritajen u osjetilnim živčanim stanicama, pa često dolazi do recidiva.
Bakterije sifilisa i gonoreje spolno su prenosive infekcije koje su nekad bile široko rasprostranjene, a danas se ipak nešto rjeđe viđaju.
Bakterijske infekcije učinkovito se liječe antibioticima (oba partnera istodobno!), infekcije uzrokovane kandidom i parazitima također, dok su terapijske opcije za virusne infekcije vrlo oskudne.
Dijagnostika spolno prenosivih bolesti provodi se prvenstveno pregledom liječnika specijalista, a potom se uzročnik identificira različitim metodama. Pregled žene vrši ginekolog, a od uzoraka se najčešće uzima obrisak cerviksa ili rodnice, uz papa-test. Kod muškaraca pregled radi urolog, te se kao uzorak najčešće uzima obrisak uretre. Sve se češće dijagnostika provodi iz uzorka urina, a u obzir dolaze i drugi uzorci (npr. uzorak krvi za serološke pretrage, bris analnog otvora, bris ždrijela).
Identifikacija uzročnika može se provesti različitim mikrobiološkim metodama. U prošlosti je standardna kultivacija bila jedina metoda, ali razvojem tehnologije danas su molekularne metode sve više u rutinskoj primjeni. Danas postoje i brojni panelni molekularni testovi koji iz jednog uzorka mogu dijagnosticirati i više uzročnika u istom testu, što je jako pojednostavilo dijagnostiku i učinilo ju ugodnijom za pacijenta.
Ono što treba imati na umu je:
- spolno prenosiva infekcija nije nužno znak promiskuitetnosti, ali potpunu sigurnost od zaraze pruža jedino suzdržavanje od spolnih odnosa
- kondom je djelotvorno zaštitno sredstvo protiv spolno prenosivih infekcija, te ga treba koristiti redovito i pravilno
- nužno je komunicirati s partnerom, kako biste imali informacije o prijašnjem seksualnom životu i eventualnom riziku za stjecanje infekcije
- ako se spolno prenosive infekcije ne prepoznaju i otkriju na vrijeme, postoji mogućnost dugoročnih posljedica, poput neplodnosti, izvanmaternične trudnoće, spontanih pobačaja i sl.
- prilikom liječenja spolno prenosivih infekcija, nužno je istovremeno liječiti oba partnera.
Ako sumnjate na mogućnost spolno prenosivih bolesti, pobrinite se za svoje zdravlje u Poliklinici SYNLAB
Posjetite nas na jednoj od naših lokacija!
Članak napisala Matea Kos , dr.med.spec. kliničke mikrobiologije
