-->

Spolno prenosive bolesti

Spolno prenosive bolesti pripadaju skupini zaraznih bolesti, a prenose se direktnim kontaktom tijekom spolnog odnosa (vaginalnog, oralnog i analnog).

Rizik za obolijevanje prisutan je u oba spola  i u svim dobnim skupinama, iako je najveći među mladima, pogotovo onima koji ranije stupaju u spolne odnose i češće mijenjaju partnere. Također, rizik je najveći prilikom spolnog odnosa bez korištenja kondoma, koji je najsigurnije zaštitno sredstvo, ne samo protiv spolno prenosivih bolesti, nego i kao sredstvo za sprečavanje neželjene trudnoće.

Simptomi spolno prenosivih infekcija često su teško uočljivi, a ponekad se mogu i izostati, pogotovo kod muškaraca. Upravo je to razlog zašto se lako šire, osobe ne znajući da su zaražene infekciju šire svojim spolnim partnerima. Ako se simptomi jave, najčešće su ovi:

  • simptomi kod žene : svrbež ili žarenje spolovila, otežano i/ili bolno mokrenje, pojava promijenjenog iscjetka iz rodnice (koji može biti i promijenjenog mirisa), bolnost ili krvarenje tijekom spolnog odnosa
  • kod muškaraca : simptomi promjene na koži spolovila, bol i svrbež vrha penisa, otežano i bolno mokrenje, pojava gnojnog iscjetka.

Pojava bilo kojeg od navedenih simptoma indikacija je za posjetu liječniku, pregled, testiranje i eventualno liječenje.

Uzročnici spolno prenosivih bolesti mogu biti:

  • bakterije: gonoreja, sifilis, Klamidija trahomatis, Gardnerela vaginalis, ureaplazma, mikoplazma
  • virusi: HIV/AIDS, hepatitis B, HPV, HSV
  • gljive: kandidijaza
  • paraziti: Trichomonas vaginalis, stidne uši, svrab.

Najčešća i najrasprostranjenija spolno prenosiva infekcija je ona uzrokovana klamidijom . U žena uzrokuje upalu rodnice, a kod muškaraca uretritis (upalu mokraćne cijevi), međutim simptomi infekcije najčešće su odsutni (naziva se i 'tiha upala'). Ova infekcija dugoročno može dovesti do neplodnosti u oba spola, zbog čega je važno da se na vrijeme prepozna i liječi.

Infekcije uzrokovane HPV -om (humanim papiloma virusom) također su sve više proširene. Poznato je preko 100 genotipova virusa, a dijele se na: genotipove niskog rizika za razvoj zloćudnih tumora (mogu uzrokovati pojavu vanjskih bradavica/šiljatih kondiloma) i genotipove visokog rizika za razvoj zloćudnih tumora (16, 18, 31, 33, 35, 45, 51, 52), koji se povezuju s nastankom karcinoma vrata maternice. Pojava karcinoma može se spriječiti redovitim ginekološkim pregledom i papa-testom. Smatra se da je oko 60% spolno aktivnih žena zaraženo jednim od tipova virusa, a raširenost HPV-a kod muškaraca je niža.

Mikoplazme i ureaplazme sve su češće dijagnosticirane bakterije. Većina mikoplazmi dio su normalne flore spolnog sustava, a u određenim uvjetima mogu dovesti do infekcije. Kod žena najčešće uzrokuju kliničku sliku bakterijske vaginoze, a kod muškaraca nespecifični uretritis, iako mogu dovesti i do dugoročnih posljedica za plodnost.

Virus herpes simpleksa tip 2 uzročnik je genitalnog herpesa - kožne manifestacije u obliku mjehurića na spolovilu, a praćeno je boli, peckanjem i pojavom iscjetka. Nakon infekcije virus ostaje pritajen u osjetilnim živčanim stanicama, pa često dolazi do recidiva.

Bakterije sifilisa i gonoreje spolno su prenosive infekcije koje su nekad bile široko rasprostranjene, a danas se ipak nešto rjeđe viđaju.

Bakterijske infekcije učinkovito se liječe antibioticima (oba partnera istodobno!), infekcije uzrokovane kandidom i parazitima također, dok su terapijske opcije za virusne infekcije vrlo oskudne.

Dijagnostika spolno prenosivih bolesti provodi se prvenstveno pregledom liječnika specijalista, a potom se uzročnik identificira različitim metodama. Pregled žene vrši ginekolog, a od uzoraka se najčešće uzima obrisak cerviksa ili rodnice, uz papa-test. Kod muškaraca pregled radi urolog, te se kao uzorak najčešće uzima obrisak uretre. Sve se češće dijagnostika provodi iz uzorka urina, a u obzir dolaze i drugi uzorci (npr. uzorak krvi za serološke pretrage, bris analnog otvora, bris ždrijela).

Identifikacija uzročnika može se provesti različitim mikrobiološkim metodama. U prošlosti je standardna kultivacija bila jedina metoda, ali razvojem tehnologije danas su molekularne metode sve više u rutinskoj primjeni. Danas postoje i brojni panelni molekularni testovi koji iz jednog uzorka mogu dijagnosticirati i više uzročnika u istom testu, što je jako pojednostavilo dijagnostiku i učinilo ju ugodnijom za pacijenta.

Ono što treba imati na umu je:

  • spolno prenosiva infekcija nije nužno znak promiskuitetnosti, ali potpunu sigurnost od zaraze pruža jedino suzdržavanje od spolnih odnosa
  • kondom je djelotvorno zaštitno sredstvo protiv spolno prenosivih infekcija, te ga treba koristiti redovito i pravilno
  • nužno je komunicirati s partnerom, kako biste imali informacije o prijašnjem seksualnom životu i eventualnom riziku za stjecanje infekcije
  • ako se spolno prenosive infekcije ne prepoznaju i otkriju na vrijeme, postoji mogućnost dugoročnih posljedica, poput neplodnosti, izvanmaternične trudnoće, spontanih pobačaja i sl.
  • prilikom liječenja spolno prenosivih infekcija, nužno je istovremeno liječiti oba partnera.

Ako sumnjate na mogućnost spolno prenosivih bolesti, pobrinite se za svoje zdravlje u Poliklinici Synlab

Posjetite nas na jednoj od naših lokacija!

Članak napisala Matea Kos , dr.med.spec.kliničke mikrobiologije

SYNLAB HRVATSKA | Kraljevićeva ulica 24, 10000 Zagreb | Tel:01/2442-015 | e-mail: HR.info@synlab.com

 

Credits

Želimo biti sigurni da uživate pregledavati našu web stranicu i imate ugodno iskustvo. U tu svrhu, ova web stranica postavlja "kolačiće" na vaše računalo za prikupljanje podataka o vašoj upotrebi naše web stranice. Kliknite gumb ok da biste prihvatili upotrebu kolačića na ovoj web stranici.