Alergijski rinitis i astma

Preosjetljivost dišnog sustava na tvari iz prirode često se manifestira kroz alergijske bolesti. Do poteškoća može doći u gornjim (nos, sinusi) ili donjim dišnim putevima (bronhi, pluća), a nerijetko se bolest manifestira u oba dijela.

Postoji veliki broj potencijalnih alergena koji uzrokuju alergijski rinitis i astmu (pelud, plijesni, grinje…), te tako ove bolesti mogu biti povremene/sezonske ili trajne/cjelogodišnje. Potvrđena je i povezanost između alergijskog rinitisa i astme jer oko 40% osoba koje imaju alergijski rinitis razvije i astmu. S druge strane, udio osoba s astmom koje razviju i alergijski rinitis skače na gotovo 90%.

Alergijski rinitis je upala sluznice nosa do koje dolazi uslijed izloženosti alergenima. Pri tome se pojavljuju simptomi poput začepljenosti ili curenja iz nosa, svrbeža u području nosa i kihanja, a često se javljaju i problemi s očima poput suzenja i svrbeža, dok kod djece može doći i do upale uha. Iako su simptomi slični prehladi, obično traju dulje i često se mogu ublažiti tek primjenom adekvatnih lijekova.

Astma je kronična preosjetljivost dišnih puteva što rezultira napadajima kašlja uz osjećaj pritiska u prsima i otežano disanje popraćeno “piskavim” zvukovima. I ova bolest je najčešće uzrokovana izloženošću alergenima, iako je moguće da do navedenih simptoma dođe i zbog drugih uzroka poput izloženosti zagađenom zraku, dimu cigareta, virusnoj infekciji, intenzivnom stresu i sl. Simptomi mogu proći sami od sebe ili se ublažiti upotrebom lijekova.

Utjecaj alergijskog rinitisa i astme na kvalitetu života

Iako se alergijski rinitis ne smatra opasnom bolešću, on svakako ima značajan utjecaj na svakodnevnicu oboljelog, smanjujući produktivnost, otežavajući spavanje, uzrokujući razdražljivost i glavobolju te općenito umanjujući mogućnost normalnog funkcioniranja. Osim toga, povećana je vjerojatnost razvoja drugih upalnih stanja, dodatno pogoršavajući simptome i potencijalno dovodeći do virusnih infekcija i dodatnih komplikacija.

Astma je značajno opasnije stanje od alergijskog rinitisa. Oboljeli obično potpuno normalno funkcioniraju između napadaja. Međutim, tijekom napadaja astme dolazi do stezanja mišića u dišnim putevima, što otežava disanje i može biti opasno.

Dijagnoza i liječenje

Nakon uzimanja anamneze i postavljanja dijagnoze tijekom liječničkog pregleda, najčešće slijedi alergološko kožno testiranje na inhalacijske i nutritivne alergene. Laboratorijskim pretragama – utvrđivanjem razine ukupnog imunoglobulina E (IgE) – potvrđuje se prisustvo alergijske reakcije jer se povišene razine IgE najčešće pripisuju alergijama. Potom se na temelju ovog nalaza i kožnog testiranja može odlučiti i na ciljano određivanje vrsta i klasa specifičnih IgE koji će ukazati na alergene najviše zaslužne za alergijsku reakciju.

Liječenje alergijskih bolesti uključuje više aspekata. Veliki naglasak stavlja se na edukaciju oboljelih i njihovih bližnjih s ciljem bolje informiranosti o bolesti i adekvatnom reakcijom u slučaju napadaja (što je posebno važno kod oboljelih od astme). Drugi korak je izbjegavanje dolaska u kontakt s alergenima. Farmakoterapijom se kontroliraju i ublažavaju simptomi bolesti, korištenjem tableta, kapi ili sprejeva. Imunoterapija (hiposenzibilizacija) je jedini oblik liječenja koji potencijalno utječe na samu bolest i ne djeluje isključivo simptomatski. Bazira se na kontinuiranom kontroliranom povećavanju izloženosti osobe alergenima, čime se potiče razvoj tolerancije prema određenim alergenima. Kod oboljelih od astme se može primijeniti i fizikalna terapija u obliku vježbi disanja i opuštanja, dok je kod alergijskih bolesti korisno i klimatsko liječenje kao pomoćni oblik liječenja koji se temelji na boravku u klimatski povoljnim uvjetima - na moru ili u planinskom području.